Zvonimira Milevčić copywriterica je u hrvatskoj agenciji Señor. Svoje prve copywriterske korake napravila je na najvećim Señorovim klijentima. Pravopisno i gramatički najpotkovanija osoba u agenciji, pokazala se kao pravi ekspert za longcopy, a svoj talent je posebno pokazala na klijentima poput Megglea, Jägermeistera, Atlantic Grupe i Zagrebačke banke.
Odavno poznata produkcijskim kućama, Zvonimira je svoju nemalu glumačku karijeru u reklamama odlučila zamijeniti onom agencijskog kreativca, a čitanje scenarija zamijenila je njihovim pisanjem. Uz finansije i pravo, završila je i Ženske studije, a čeličnu volju i željeznu disciplinu pokazuje ne samo na agencijskim projektima već i na trail stazama. Prošle godine pretrčala je 110 km (riječima: sto deset) za 19 i po sati. I naredni se ponedjeljak živa pojavila na poslu. True story!
Šta te je inspirisalo da se pridružiš svijetu advertisinga? Šta si u njemu sve pronašla?
Studirala sam pravo, ali nikako se nisam uspijevala pronaći u tome. Kad je nezadovoljstvo kulminiralo, hrabrost za preokret skupila se sama. Señor je objavio oglas za junior copywritera, a ja sam riješila zadatke i poslala odgovore. Oduvijek sam bila raspršena na sto strana – učila sam jezike, išla na tečajeve koječega, završila ženske studije… Činilo mi se da znam o svemu pomalo, ali da se ni za što nisam do kraja opredijelila. Kroz posao copywriterice dobila sam priliku pomiriti taj mali milijun svojih interesa. Sad mi je srce na mjestu jer imam osjećaj da će svaka, pa i najbizarnija stvar koju znam, jednom nečemu poslužiti. U stanju sam sve iskoristiti za dobar kreativni koncept.
Koji dio tvog posla ti je najdraži, i kakvi brifovi u tebi pobuđuju najviše inspiracije?
Ponekad se dogodi da me neki projekt toliko uvuče da ne mogu prestati pisati. U tim trenucima sam nekontaktibilna, ne odgovaram na pitanja, pozive, zabijam se u stupiće, ustajem u 5.00 zapisati neku ideju u mobitel. To su prilično grozničava stanja i nisu baš ugodna dok traju. Dugo čačkam po tekstu dok ne postanem zadovoljna. Najdraži dio mi je stisnuti Send na kraju jednog takvog projekta.
Volim briefove i projekte koji ne potcjenjuju ni kreativca ni publiku, koji dopuštaju dozu igre i ne boje se nešto reći.
Iza sebe imaš i glumačko iskustvo, koliko je ono od pomoći u tvome poslu?
Teško da bih to nazvala glumom, ali tijekom studija povremeno bih podebljala džeparac statiranjem ili ulogom u reklami. Preko toga sam dobila prvi, laički uvid u oglašavanje. Kad sam počinjala raditi u Señoru, već sam otprilike znala kako stvari funkcioniraju: koja je uloga klijenta, koja produkcije, a koja agencije. Upoznala sam i dosta ljudi iz tog trolista. Doduše nije pomoglo, do danas još nisam dobila ulogu u Señorovoj reklami😊.
Jedna od tvojih strasti je i trčanje. Na koji način se ono uklapa u tvoj rad? Da li je i to izvor inspiracije i energije?
Osim što me vraća u život nakon sati i sati sjedenja, trčanje je definitivno moj kreativni “steroid”. Discipline kojima sam se posvetila su ultramaratoni i trail trčanje, a posebne su po tome što su zbog udaljenosti i trajanja ponekad izuzetno iscrpljujuće. Govorimo o utrkama od 10, 15 ili više sati. U dovođenju samog sebe do ruba kroz sport, iz mog iskustva, krije se veliki kreativni potencijal. Pitaju me je li mi dosadno dok trčim i o čemu razmišljam, ali svako takvo “epsko putovanje” je za mene zbilja epsko. Prepuno je introspekcije, ideja i doživljaja i kao takvo je ogroman katalizator kreativnosti. Do kraja treninga ili utrke, um radi sto na sat, a onda ostane blaženo ispražnjen i resetiran za novo stvaranje.
Šta je za tebe najvažnija lekcija koju si naučila za ovih godina koliko radiš u agenciji?
Naučila sam da svaka ideja mora ležati na konceptu, biti bullshit-proof i smisleno povezana s proizvodom. Fora radi fore je jeftin trik i neće dospjeti daleko. U svakom slučaju, kretanje od junior copywritera bilo je vrlo zdravo za moj ego i lekcija života iz primanja kritike.
Nebrojeno puta smo čuli da su promjene jedina konstanta. Mi u Media Marketingu čvrsto vjerujemo da mladi lideri trebaju biti na čelu promjena. Šta bi ti mijenjala u industriji?
Bilo bi mi drago kad bi klijenti imali malo više povjerenja u agenciju. Ponekad se puno energije potroši na uvjeravanje, ali se te “borbe” brzo zaborave kad se zajedno penjemo na pozornicu po nagrade. A upravo ih takve, pomaknute ideje najčešće osvajaju.
Postoji li neki cilj koji želiš postići u ovoj industriji? Koji su tvoji planovi za budućnost?
Zasad želim nastaviti učiti. Señor se od početka pokazao kao najbolje moguće mjesto za to. Puno sam toga pohvatala kroz rad, oponašanjem iskusnijih ili intuitivno, a sad to želim proširiti svim srodnim i korisnim znanjima. I povrh svega, bit ću najsretnija ako uspijem zadržati ovu ravnotežu između posla i ostatka života. Mislim da je važno pronaći aktivnost kojoj se veseliš kad izlaziš iz ureda, neki svoj identitet pored kreativne industrije. Upravo je taj “ostatak života”, iako je svakome od nas to nešto drugo, ono što čini dobrog i zdravog kreativca.
Pored trčanja, čemu još posvećuješ svoje slobodno vrijeme?
Treninzi traže dobru organizaciju i dosta odricanja, ali uvijek stignem ubaciti još nešto, najčešće nauštrb sna. Puno vremena provodim u šumi. Trenutno me zabavlja pomisao da bih se mogla okušati u triatlonu, pa sam počela plivati i voziti bicikl.