Kad bi mi zavrnuli rukom da moram reći nešto pozitivno o predizbornim plakatima, rekao bih da su pošteni i u skladu s programima koje stranke nude svojim biračima: mahom bezidejni, nemaštoviti, klišeizirani i često amaterski. Bez snažnih poruka, dvije najjače stranke, najprofesionalnije su u vizualnom dijelu, ostatak društva izgleda kao da je plakate složio s generičkim stock elementima u nekom free online programu za grafički dizajn. U nezadovoljstvu koje je ovladalo hrvatskim građanima, velike stranke traže povjerenje u nastavak ciljeva koje nejasno zacrtavaju, a izazivači zazivaju promjene za koje nikome nije jasno kako će ih ostvariti. Čini se da se više obraćaju mlađima, valjda u preobraćanje starijih nitko ne polaže nadu. Netko će reći da je izvedba plakata nebitna, ali ja se pitam kako će netko tko nije u stanju privući i angažirati stručnjake da mu pomognu doći na vlast, pronaći stručnjake da mu pomognu oko rješavanje nezaposlenosti, fiskalne politike ili nuklearnih elektrana. Na sceni gdje se svi kunu u stručnjake kojima su okruženi i plakati su ogledalo profesionalnosti i izvrsnosti koju ulažu u posao kojim se bave ili žele baviti.
Milan Bandić
Njegova kampanja ionako traje 365 dana u godini pa se, nakon što je osvojio glasove kumica i ljubitelja fontana, u službenoj kampanji odlučio okrenuti kompjuterski pismenima. Minimalističko (možda Japanom inspirirano) tipografsko rješenje hashtaga #premijer uz nekoliko logotipa društvenih mreža govori o planovima za budućnost, doduše njegovim, ne njegovih birača kojima poručuje kako je spreman biti gradonačelnik, pardon premijer, svih Hrvata. O programu ni riječi. Zlobnici bi primijetili da # izgleda kao rešetke, ali ja nisam zloban nego samo zaključujem da jumbo plakat nije poslao baš nikakvu poruku. Na plakate je naknadno nalijepljen poziv «Iziđi na izbore» čiji mi se oblik imperativa glagola izaći učinio kao gotovo subliminalno dodvoravanje i targetiranje vlastitog glasačkog tijela. Glasove online generacije priželjkuje i njegov koalicijski kolega Đuro Lubura koji je na plakat uključio i Pikachua – valjda ovaj sudski vještak za telekomunikacije nije vještak i za autorska prava i korištenje likova u promidžbene svrhe.
HDZ
Čini mi se da bi trebalo više od ok fotografije nasmiješenog Plenkovića okruženog mladima i slogana Vjerodostojno za HDZ-ov face-lifting kojim bi trebali zaboraviti Karamarka, optužbe za zločinačke organizacije i slične nestašluke u prošlosti. No čini se da, uz pomoć svih ostalih komunikacijskih sredstava, relativno uspješno uspijeva revitalizirati posrnulog giganta i dovesti ih u mrtvu trku sa SDP-om. Novo zaštitno lice HDZ-a obećaje vratiti vjerodostojnost politici svima koji su zaboravili tko ju je uzeo. Suvremeni dodatak plakatu je i poziv na download aplikacije na kojoj možete poslušati video poruku Andreja Plenkovića. Iz iskustva sa sličnim aplikacijama i još nepopularnijim QR kodovima, pretpostavio bih da je aplikaciju vjerojatno skinulo manje ljudi nego što ju je programiralo. Veće bi im šanse bile da iz plakata iskače Plenkovićev hologram i plaši šetače pasa citatima iz Sporazuma o pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji. Na francuskom.
SDP
Najprofesionalnije izveden plakat u izboru s najboljom fotografijom. I SDP slično HDZ-u u fokusu drži svog premijerskog kandidata okruženog mladima garantirajući im rješenje za zapošljavanje i 3000 kn. Pokušaj je to konkretizacije poruke iz naslova (Siguran smjer za zapošljavanje mladih). U poziciji u kojoj SDP ulazi u prijevremene izbore nakon godinu dana talačke krize u kojoj su zemlju držali HDZ+MOST featuring Orešković, očekivao bi odlučniju kampanju koja će glavnom konkurentu lupiti bananu i poentirati snažnijom poruku koja može mobilizirati glasače. Ovako to ostaje korektno i profesionalno, ali ziheraški. Možda su ovakav plakat imali i na prošlim izborima, a možda će ga imati i na sljedećim. Nemam više puno za reći, ali to je ok – čini se da nisu imali ni oni.
IDS
Ponovo dosadno, ziheraško rješenje – Istra je lijepa, istra je jaka, nek bude što samostalnija, živjela decentralizacija... Autor (i stranka) očito ne žele izaći iz svoje komfort zone (možda jer je prolaz kroz Učku tako skup). Nije ovo izborna utrka, ovo je izborna šetnja. Ekstra-djevičanska.
Živi zid
«Kol'ko nas ima!» - kao da su u Sinčićevoj ekipi na milenijskoj fotografiji i sami iznenađeni brojem osvojenih glasova. Kao i u TV reklami, i ovdje pokušavaju dočarati dojam brojnosti (srećom bez zvučnih efekata iz Ratova zvijezda) kojom osvajaju Lijepu našu. Posloženi u živi zid zahvaljuju se na 140,000 glasova (zar među njima nije bio niti jedan sposoban dizajner koji bi svojoj opciji pomogao profi odrađenim plakatom) i zazivaju promjenu 11.9. (valjda neće u povijest ući kao još jedna velika tragedija na taj dan). Čine se i jako sretni, možda je to skrivena poruka o legalizaciji marihuane koju se spremaju provesti ako dođu na vlast. Nema se tu šta puno analizirati, zadovoljni nisu, promjenu žele, kakvu – nije važno, samo nek je moving.
Most
Kao i Živi zid, i Most poziva na promjenu. Bila bi to legitimna poruka treće opcije kad se ne bi radilo o stranci koja je već na vlasti, sumnjam da je promjena koju žele - opozicija. Iako se predstavljaju kao neutralni, kontra i crvenih i plavih, vizualno su kombinacija i jednih i drugih bez vlastitog identiteta. Riječ promjena satkana od puno «malih» ljudi – prvoloptaška je asocijacija, vizualno neinteresantna i neupečatljiva te samo doprinosi općem amaterskom dojmu. Petrov bi trebao uvidjeti da nije više u Metkoviću te ako se želi igrati s velikim dečkima na nacionalnom nivou treba svoju igru dići na neku razinu. We're not in Kansas anymore, Božo! Siguran sam da bi rekli da to nije važno, ali nek onda pročitaju ponovo uvod ovog komentara. Stručnost prije svega, ne?
Tekst je originalno objavljen na 24sata.hr